Print
Email Share on Facebook Share on Twitter Share on Twitter
28/11/2013

Znaci upotrebe psihoaktivnih supstanci

Kako otkriti da neko koristi psihoaktivne supstance?

Mladi na razne načine mogu stupiti u kontakt sa alkoholom, legalnim i ilegalnim drogama. Zloupotreba psihoaktivnih supstanci je jedan od velikih društvenih problema. Razlozi zbog kojih mladi uzimaju psihoaktivne supstance mogu biti razni:
• radoznalost
• jer se osjećaju dobro;
• da bi smanjili stres;
• da bi se prilagodili;
• da bi se osjećali odraslima
Povećan je rizik za razvoj bolesti zavisnosti imaju oni mladi koji:
• imaju istoriju zlostavljanja u porodici
• ako je prisutna depresivnost
• ako je prisutan nizak stepen samopouzdanja
• ako je prisutan osjećaj odbačenosti od vršnjačke grupe

Češće korištene ilegalne droge su marihuana, stimulansi (speed i ponekad kokain), LSD, opijati, heroin itd.
Upotreba psihoaktivnih supstanci je u porastu, posebno kod mladih. Korišćenje alkohola i marihuane je u srednjoj školi postalo često. Upotreba psihoaktivnih supstanci je povezana sa raznim negativnim posljedicama, kao što su konzumiranje "teških" droga u starijem uzrastu, neuspjeh u školi, slabo rasuđivanje, depresivnost, samoubistvo itd.
Roditelji mogu pomoći ranim upućivanjem na problem upotrebe psihoaktivnih supstanci, otvorenom komunikacijom, oblikovanjem dobre životne uloge, te ranim prepoznavanjem problema koji se možda razvija.

Upozoravajući znaci upotrebe droge i alkohola od strane mladih uključuju:
• Fizički: izmorenost, učestali poremećaji zdravlja, crvene i staklene oči, neprestani kašalj

• Emocionalni: promjena ličnosti, nagle promjene raspoloženja, iritiranost, neodgovorno ponašanje, nisko samopouzdanje, slabo rasuđivanje, depresija, nedostatak zanimanja

• Porodični: započinjanje svađe, kršenje pravila, povlačenje od porodice

• Školski: opadanje zanimanja, negativan stav, loše ocjene, mnoga odsustva, nepovjerenje, problemi s disciplinom.

• Društveni problemi: novi prijatelji koji se manje zanimaju za uobičajene porodične i školske aktivnosti, problemi sa zakonom, i prihvatanje neuobičajenih stilova ponašanja.

Navedeni znaci mogu ukazivati i na druge probleme kroz koje mladi prolaze. Najdjelotvoriniji način da roditelji pokažu brigu je otvorena rasprava sa djecom o upotrebi i zloupotrebi psihoaktivnih supstanci.
Prepoznavanje zavisnosti u školi

Upravo je škola najčešće mjesto gdje se otkrije da učenik uzima psihoaktivne supstance. Loše ocjene, izostanci s nastave i čudno ponašanje, samo su neki od simptoma koji ukazuju na potrebu da se svi angažuju kako bi se utvrdilo što se stvarno događa s mladim čovjekom. Najveći broj zavisnika počne sa konzumacijom psihoaktivnih supstanci u srednjoj školi. To pokazuju i ankete, a malo je škola u kojima nisu otkriveni oni koji imaju problema sa bolešću zavisnosti.

Znakovi koji mogu upozoravati na zloupotrebu psihoaktivnih supstanci kod adolescenata:
• Zapušten izgled/higijena
• Doživljaj sebe kao manje vrijednog
• Loše ocjene u školi
• Nastupi nasilnosti kod kuće
• Učestala upotreba kapi za oči
• Neočekivan gubitak na težini
• Nakit koji podsjeća na droge
• Nejasan govor
• Povreda kućnog reda izlazaka
• Bježanje od kuće
• Ožiljci na koži
• Agresivnost prema članovima porodice
• Zadah na hemikalije
• Staklasti pogled
• Crvenilo očiju
• Nestanak vrijednih stvari
• Posjedovanje neočekivanih vrijednih stvari
• Krađa/pozajmljivanje novca
• Promjena prijatelja
• Depresivnost
• Udaljavanje
• Apatija
• Nerazborito ponašanje
• Nedostatak brige za budućnost
• Odbacivanje porodičnih vrijednosti
• Nepoštovanje roditelja
• Lažljivost/nepoštenje
• Podlo ponašanje
• Preziranje posljedica
• Gubitak interesa za zdrave aktivnosti
• Uvredljiv govor
• Manipulativnost/orijentiranost samo na sebe
• Manjak motivacije

Kako prepoznati zavisnika u kući?
Kako otkriti zavisnika pod vlastitim krovom? Takve se stvari, upozoravaju stručnjaci, otkrivaju relativno kasno.
Psihoaktivne supstance je moguće uzimati "neupadljivo", pa se nekad desi da porodica tek nakon dugo vremena sazna da njihovo dijete ima problem sa narkoticima.
Kako prepoznati zavisnika na samom početku zloupotrebe psihoaktivnih supstanci?

Sukobljava se i u školi i u roditeljskom domu, naglo prekida prijateljstva, razdražljiv je i sklon izlivima bijesa, da bi začas postao bezvoljan i ravnodušan. Često izlazi napolje, posebno noću. Znakovi "prepoznavanja" su i prekomjerno znojenje, drhtanje ruku, "naježena" koža, suva usta, suzne oči, upaljeni rubovi usana, nerazgovjetan govor, stalni umor i pospanost.
Zjenice su prekomjerno proširene ili sužene (zavisno o vrsti droge), pa zavisnik nosi sunčane naočare, jer mu smeta svjetlost.
I jaka glavobolja može biti znak da je u pitanju “početnik”.
Kako prepoznati hroničnog zavisnika?

Moguća obilježja mogu biti zapušten i neuredan izgled kao i smanjena radna sposobnost. To može biti i ravnodušnost za zbivanja u okolini. Druženje s "provjerenim" zavisnicima još je jedan od razloga za uzbunu. "Hroničar" i usred ljeta nosi košulje dugih rukava da prikrije ubodna mjesta koja su često i zagnojena. "Živ noću, pospan danju" - i to je još jedno od obilježja. U "hroničnu sliku", uklapa se i sklonost krađama, provalama, pa i pljačkama, jer, ne zaboravimo, droga je skup i smrtonosan "sport".
Ni jedan od ovih znakova sam za sebe nije pouzdan dokaz je da neko postao zavisnik! Upozorenje roditeljima i drugima: Ako zapazite više spomenutih znakova vrijeme je, u najmanju ruku, za ozbiljan razgovor. Da ne bude prekasno!
Znaci zavisničkog životnog stila:
• Ako dijete, dok vas uvjerava da ne uzima droge, pokaže preveliko znanje o njima, to je dokaz više da ih uzima. O drogama sve znaju samo oni koji ih uzimaju i oni koji se profesionalno bave zavisnicima.
• Razmotrite mjesta i vrijeme izlazaka svog djeteta i zabranite mu druženje s prijateljima za koje sumnjate da puše marihuanu. Obavijestite i roditelje te djece o otkriću zloupotrebe marihuane kod svog djeteta.
• Bez uvijanja kažite djetetu da nećete dozvoliti konzumiranje psihoaktivnih supstanci u svom domu. Jasno naglasite da ne dopuštate isprobavanje ni tzv. lakih droga i da ne želite čuti nikakvu raspravu o eventualnoj neštetnosti nekih droga.
• Dajte mu do znanja da ćete se protiv konzumiranja psihoaktivnih supstanci boriti svim sredstvima i da nećete prezati ni od poteza koji će mu zagorčati život ako ovaj bude povezan sa zloupotrebom istih.

Činjenica da se mladi čovjek nalazi u burnim srednjoškolskim godinama kada se javlja interes za eksperimentisanjem sa ilegalnim psihoaktivnim supstancama, nije dovoljna za buđenje sumnje na psihoaktivnih supstanci. No, pojava školskog neuspjeha i/ili smetnji ponašanja kod adolescenta, roditeljima su dovoljan znak za uzbunu i oni moraju ispitati pozadinu tih popuštanja. S djetetom treba razgovarati otvoreno i pitati ga da li je probalo neku od psihoaktivnih supstanci, mada ćete dobiti negativan odgovor. No adolescenti su hvalisavi u svojoj lažnoj zrelosti i često se vole pohvaliti da su probali neku od “lakših” droga ili da znaju nekoga ko jeste.
Mali je, međutim, korak od zdrave sumnje do praktično paranoidne podozrivosti i neposrednog uhođenja. Zato stalno imajte na umu da osim neposrednog nalaza droge, pribora potrebnog za drogiranje i samog stanja drogiranosti, nema pouzdanih znakova koji bi sa sigurnošću upućivali na zloupotrebu droga. Važnije je primijetiti poprimanje crta zavisničkog životnog stila u mladih koji naginju uzimanju droga tipa hašiš-marihuana.
Ni marihuana ni hašiš nisu skupe droge. Mogu se uzimati i s vremena na vrijeme, a za nabavku je dovoljan uobičajeni džeparac. Stanje nadrogiranosti hašišem ili marihuanom traje tek 2-3 sata, dosta je blago i lako se prikriva do potpune neprepoznatljivosti, neuporedivo lakše od alkoholne intoksikacije. Pored toga, omladina koja marihuanu puši s vremena na vrijeme, redovno puši izvan kuće i daleko od mjesta gdje bi mogli biti otkriveni.
Da se popuši cigareta hašiša ili marihuane potrebna je tek koja minuta pa je mala vjerovatnoća da se neko otkrije baš za vrijeme samog pušenja. Stoga je sigurno da osobe koje u pušenju zateknu roditelji, školsko osoblje ili policija, ma koliko se branile da su tada pušile prvi put u životu, puše već duže vrijeme. Svi znaci "napušenosti" poput razgaljenosti, pričljivosti, sklonost šalama i smijehu te lakša smetenost, mogu se svjesnom promjenom voljnog stava staviti pod kontrolu.
Pored suvoće usta, jedini specifični objektivni znak da se unutar posljednja dva sata pušila marihuana je crvenilo beonjače tzv. "pušački konjunktivitis".
Sumnjate li da vam dijete zloupotrebljava droge, valja znati da je vrlo mala vjerovatnoća da ga zateknete kako puši. Zato ćete sumnje prije otkloniti pretražite li stan, posebno njegovu sobu. Droga je preskupa i prerizično ju je držati izvan kuće, pa se redovno skriva negdje u stanu. Svaki odgovoran roditelj, posebno u gradskim sredinama, dužan je povremeno izvršiti temeljan, barem dvosatni pretres sobe svog djeteta, počevši od 16. do 25. godine, kada je i najveći rizik da se otpočne konzumacija psihoaktivnih supstnci.
Stojeći na vazduhu, hašiš i marihuana s vremenom hlape i gube svoju narkotičku djelotvornost pa se zato čuvaju u hermetičkim zatvorenim kutijicama, vrećicama ili su zamotani u aluminijumom obložen papir za cigarete ili čokoladu. Sitnije isjeckana marihuana nalikuje vrećici s peršunom. Hašiš dolazi u obliku tankih, smeđe-crnih pločica ili grumenčića, nekad tvrdo krtih, a nekad mekanih, koji se lako savijaju pod prstima. I hašiš i marihuana jakog su i orijentalno-aromatičnog mirisa. Miris hašiša je lakši i prijatniji, dok je miris marihuane teži i prodorno jak.
Nađu li se među stvarima mlade osobe papirići za motanje cigareta, "rizle", to je pouzdan znak da joj kanabionoidi nisu nepoznanica. To što će vam biti odgovoreno da ti papirići služe za motanje duvana, neka vam ništa ne znači. Gotovo bez razlike pušači duvana za motanje u cigarete puše, pušili su ili su barem probali droge tipa hašiš-marihuana. Osim "malih rizli", postoje i dvostruko veći i širi papirići, "velike rizle", koje služe motanju velikih cigareta namijenjenih grupnom pušenju.
Nakon pušenja hašiša u prostoru ostaje manje intenzivan, a od marihuane težak i opor miris. Opušci su drukčiji od opušaka običnih cigareta. Naime, pušači kanabisa ne koriste cigaretne filtere jer oni apsorbuju prevelik dio narkotičkih svojstava, već improviziraju filtere od nešto tvrđeg papira, na primjer od potrošene autobuske karte, posjetnice ili komadića kutije od cigareta. Takvi zarolani kartonski filteri ili kutije cigareta kojima je jedan dio otrgnut, pouzdan su znak pušenja marihuane. Ako mlada osoba duže puši duvan za motanje, a i posjeduje i mehaničku motalicu za cigarete, marihuana i hašiš nisu joj nepoznati.
Roditelji ne smiju dopustiti da budu nadmudreni manipulativnom vještinom argumentacije svog djeteta kako ne konzumira psihoktivne supstance.
Nedovoljno upućenom roditelju najbolje je držati se savjeta da je njegova sumnja opravdana sve dok se ne dokaže suprotno, a arbitar koji može odbaciti sumnju isključivo je specijalista-psihijatar koji se bavi bolestima zavisnosti.