Kakaricka gora
Print
Email Share on Facebook Share on Twitter Share on Twitter
17/01/2014

Rizični i protektivni faktori zloupotrebe psihoaktivnih supstanci

Oni mladi koji imaju više protektivnih nego rizičnih faktora, su u manjem riziku da zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance. Protektivni faktori, kako samo ime kaže, čuvaju osobu od upotrebe psihoaktivnih supstanci i smanjuju vjerovatnoću da osoba postane zavisnik, dok rizični faktori povećavaju vjerovatnoću da dođe do raznih vidova problematičnog ponašanja, kao što je zloupotreba psihoaktivnih supstanci.

 

1. Porodica 

Porodica je prvi i jedan od najvažnijih agenasa vaspitanja. Oni mladi ljudi koji su rasli u porodicama gdje je vladalo povjerenje, gdje je porodična atmosfera bila topla, gdje su mogli iskreno i otvoreno da razgovaraju sa svojim roditeljima, gdje su roditelji davali djeci jasna i nedvosmislena pravila i odgovore, su u manjem riziku da se vežu za problematične vršnjačke grupe, da bi tu dobili priznanje i prihvatanje koje nisu imali u porodici. Oni imaju samopouzdanje da se nose sa teškoćama odrastanja, dobro procjenjuju situacije i imaju kapacitet za bliskost sa drugim ljudima.Takođe, u porodicama u kojima vlada bliskost i povjerenje, djeca uče kako da se nose sa frustacijama odrastanja mnogo lakše i manje problematično od vršnjaka koji su rasli u hladnim, distanciranim ili pak haotičnim porodicama.

 

  Protektivni faktori u porodici su:

  • Bliskost i ljubav u porodici
  • Jasna i čvrsta, ali ne i kruta pravila
  • Dosljedna  i topla porodična atmosfera
  • Zdrav životni stil roditelja
  • Razumijevanje djeteta
  • Posvećivanje pažnje i vremena djetetu
  • Prenošenje pozitivnih stavova djetetu

 

   Rizični faktori u porodici su: 

  • Manjak bliskosti i ljubavi u porodici
  • Pretjerano liberalno vaspitanje
  • Haotično kućno okruženje
  • Zloupotreba psihoaktivnih supstanci kod roditelja
  • Mentalna oboljenja u porodici
  • Zlostavljanje
  • Razbijena ili razdvojena porodica
  • Nedostatak i/ili neadekvatna komunikacija


2. Socijalno okruženje

Šire socijalno okruženje predstavlja škola, zatim vršnjačka grupa, mikroklima koja vlada u kvartu gdje dijete živi, mediji itd. Sve su ovo važni faktori koji utiču na formiranje ličnosti djeteta. Čak u jednom periodu škola postaje važniji agens vaspitanja od roditelja. To znači da roditelji treba da obraćaju pažnju na dijete tokom čitavog procesa odrastanja i da paze na različite uticaje kojima je dijete izloženo.

Protektivni socijalni faktori su:

  • Otpornost na pritisak vršnjaka, svoj jasan stav
  • Kontakt sa neproblematičnim vršnjačkim gupama
  • Kontakt sa socijalnim zajednicama koje njeguju pozitivne stavove
  • Kontrolisana izloženost medijima
  • Dostupnost korišćenja kulturnih resursa zajednice
  • Bliske veze u zajednici
  • Pozitivna mikroklima zajednice

Rizični socijalni faktori su:

  • pritisak vršnjaka kao jak rizičan faktor za početak upotrebe i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci
  • marginalne grupe kojima mladi pripadaju
  • grupe u kojima se zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance
  • ostale asocijalne zajednice sa izrazito negativnim stavovima prema pozitivnim društvenim institucijama
  • dostupnost psihoaktivnih supstanci
  • tolerantan odnos škole, vršnjaka i zajednice u odnosu na upotrebu psihoaktivnih supstanci
  • partnerski odnosi u kojima se zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance

 

Psihološki faktori (ličnost):

 Postoje neke osobine ličnosti koje pod određenim okolnostima mogu usmjeriti pojedinca da započne sa upotrebom psihoaktivnih supstanci . Najčešće se pominju:

  • nesigurnost
  • agresivnost
  • uznemirenost
  • povučenost
  • depresivnost
  • usamljenost
  • napetost
  • manjak samokontrole
  • manjak samopouzdanja
  • siromašne socijalne vještine

Pogrešnim uvjerenjem o blagotvornom dejstvu psihoaktivnih supstanci, određeni broj mladih pokušava da samomedikacijom ublaži ili «poboljša» navedene psihičke smetnje. Na taj način ne rješavaju postojeće smetnje, već ih, naprotiv, produbljuju i pogoršavaju, a istovremeno ulaze u svijet zavisnosti.


3. Faktori ponašanja

Faktori koji takodje utiču na povećanje rizika za uzimanje psihoaktivnih supstanci su i ponašanja kojima mi učimo od drugih kako se nešto radi. Drugi nam služe kao model za naše ponašanje. Izdvajamo tri modela.

  • model oblikovanja ponašanja sa negativnim uzorima, npr. uzimanje psihoaktivnih supstanci po uzoru na one koji već zloupotrebljavaju iste, kako bi postigli «uživanje», «ugled» i/ili lakše sticanje materijalne dobiti.
  • model smanjenja napetosti, npr. uzimanje psihoaktivnih supstanci nakon stresnih situacija, «životnih problema», može svojim efektom dovesti do prividnog i kratkotrajnog olakšanja, ali istovremeno može podstaknuti dalje uzimanje psihoaktivnih supstanci (fenomen zatvorenog kruga).
  • model prevencije pogoršanja, npr. uzimanje psihoaktivnih supstanci radi pokušaja da se spriječi očekivani stres, nelagoda u okolini (škola, ispiti, radne aktivnosti, sukobi u porodici). Na taj način se produbljuje mogućnost da jedan broj osoba razvije naviku za određenu supstancu. Učestalo uzimanje supstance je veoma rizično za dalji razvoj bolesti zavisnosti.

 

4. Genetski faktori

Upotreba  psihoaktivnih supstanci  je mnogo češća u nekim porodicama i vjerovatno uključuje uticaj gena. Postojanje zavisnosti od alkohola i/ili droga kod više članova jedne šire porodice ukazuje na nasljednu komponentu ove bolesti.

 


Razvoj djeteta i prevencija zloupotrebe

psihoaktivnih supstanci


Već od prve godine života do polaska u školu razvijaju se osnovne psihološke komponente (povjerenje, nepovjerenje, strahovanja, samouvjerenost, stid, sumnja, samostalnost, krivica, svrsishodnost, inicijativa, nada...). U periodu kada škola postaje «zamjena» za dom javlja se radoznalost, marljivost, ali i inferiornost.

Školovanjem započinje životna utakmica, usponi i padovi, zadovoljstva i frustracije. Na provjeri su sposobnosti da se savladaju pojedine vještine, adaptabilnost na rastuće zahtjeve školskog života. Već u osnovnoškolskom dobu naziru se faktori koji mogu biti smetnja u procesu socijalizacije (npr. nemogućnost savladavanja pojedinih vještina, zahtjeva školskog života).

Razvojni period koji slijedi, doba puberteta i adolescencije, smatra se veoma važnim periodom u razvoju ličnosti. To vrijeme je obilježeno burnim događanjima koje započinju biološkim, a završavaju socijalnim promjenama.

Djeca postaju mladići i djevojke. Ulaze u svijet odraslih sa zrelijim načinom razmišljanja, izraženijim potrebama za raznovrsnim informacijama, kreativnijem ispoljavanju intelektualnih sposobnosti, intenzivnijim emocionalnim izražavanjem. Javlja se odanost u partnerskim odnosima, prema vršnjacima, ideologiji, uvjerenjima...

Adolescent kritički sagledava pozitivna i negativna iskustva prošlosti, rekonstruiše događaje, a najčešće roditeljske postupke. Prepoznaje zašto je bio kažnjavan, posramljivan, za šta se osećao krivim, za šta ohrabrivan.

Ako prevlada osjećaj osujećenosti, to može proizvesti odbijanje pozitivnih uzora u ponašanju koji mu se nude kao poželjni i usmjeriti ga ka izboru opasnog i nepoželjnog ponašanja.

Gubitak sposobnosti da se napravi ravnoteža između pozitivnih i negativnih iskustava prošlosti, može proizvesti nesigurnost, strahove, izolaciju, izbjegavanje obaveza, ulaženje u površne odnose sa drugima. To može biti rizik za nastanak različitih vidova asocijalnog ponašanja i ozbiljnijih poremećaja pa i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci.

Veliki broj mladih usjpešno savladava prateće krize adolescentnog doba.

Većina mladih ljudi ne odbacuje u potpunosti stavove i vrijednosti svojih roditelja i drugih značajnih odraslih osoba, već naprotiv imaju »neiskazanu» potrebu za redom i disciplinom.

Najveći broj mladih odolijeva rizicima i izazovima koji se odnose i na zloupotrebu psihoaktivnih supstanci.


PORODICA I PSIHOAKTIVNE SUPSTANCE  - Porodica je najbolja zaštita protiv zloupotrebe psihoaktivnih supstanci. Svi članovi porodice treba da budu informisani i edukovani o posljedicama upotrebe istih, kako bi na najbolji i najprihvatljiviji način promovisali snažne ANTI DROGA poruke. Roditelji bi trebalo da budu najuticajnije osobe u životu svog djeteta. Stvaranje dobrog i kvalitetnog odnosa sa svojim djetetom, roditelj ga ohrabruje i pomaže da upravo sa njima razgovara o donošenju odluka koje su značajne za njegovo dobro. Roditelj ima toliko toga da ponudi. Roditeljska ljubav i pažnja može da učini "čuda" za dijete.

 

RAZGOVOR SA DJETETOM - Veoma je važno da roditelj uspostavi i održi dobru komunikaciju sa svojim djetetom. Sa djetetom treba razgovarati prije nego što počne upotrebljavati psihoaktivne supstance. Razgovarati svaki dan. Gradeći blizak odnos sa djetetom, roditelj postiže da djetetu bude mnogo lakše da sa njim podijeli svoje probleme. Na taj način roditelj postaje mnogo senzitivniji na promjene raspoloženja djeteta, uočava promjene u ponašanju, mentalnom i fizičkom zdravlju, a time na vrijeme i početne eksperimente sa psihoaktivnim supstancama.

 

UKLJUČENOST U ŽIVOT DJETETA - Kada je roditelj na pravi način uključen u život svog djeteta, on može i da utiče na pozitivne promjene. Uključivanje i ohrabrivanje roditelja pokazuje djetetu da su njegove aktivnosti vrijedne truda. To takođe pomaže da se bolje prepoznaju promjene koje mogu ukazivati na problem.


PRAVILA - Roditelj bi trebalo da postavi jasna, razborita pravila za dijete i da ih se dosljedno pridržava. To pomaže djetetu da razvije samodisciplinu, dobro fizičko i mentalno zdravlje. Time se značajno umanjuju visoko rizična ponašanja, uključujući i upotrebu psihoaktivnih supstanci.


POZITIVNA PRIJATELJSTVA - Važno je dijete nauči koje kvalitete da traži u prijatelju, socijalnom okruženju, jer to kasnije značajno utiče na čitav njegov zivot.


PRAĆENJE AKTIVNOSTI DJETETA - Razgovorom roditelja sa djetetom o njegovim interesima (šta voli da sluša, čita, kako provodi vrijeme sa svojim prijateljima), značajno se smanjuju šanse da se dijete uključi u situacije koje mogu biti za njega štetne (kao što je upotreba psihoaktivnih supstanci).